Mostar, 27. travnja 2010. (dhkhb.org) – U nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) iz Mostara i Naklade K. Krešimir iz Zagreba objavljena je nova, osma knjiga pjesama hercegovačkog franjevca Miljenka Stojića, Kapaju sjene. Ovaj ugledni hrvatski književnik – prozni pisac, esejist, kritik, prevoditelj, pisac za djecu, autor ogleda iz suvremenog života, objelodanio je ukupno dvadeset knjiga te tri knjige prijevoda duhovne literature s talijanskog jezika, što ga uvrštava među najplodnije pisce njegova naraštaja.

Knjiga pjesama Kapaju sjene podijeljena je u četiri ciklusa: »Vrijeme zri«, »Tvojom i mojom ulicom«, »Sutra je ponovno dan« i »Je li to ona«, a sadrži ukupno pedeset i jednu pjesmu snažnoga izričaja. Pjesma iz koje je uzet naslov cijele knjige, U suton sjene, uvodi nas u životni credo njezina autora, dotičući prošlost i budućnost, a živeći u sadašnjosti, u kojoj sjene domaći liježu na moje stvari. Stojić, unatoč tomu, ne odustaje od stvarnosti, već duboko u njoj traži smisao života i odgovore na njegova pitanja, nudeći čitatelju putovanje u tu istu stvarnost.

Kapaju sjene, motivski i izričajno, na tragu je dosadašnjeg pjesništva njihova autora, no, nedvojbeno, izričajem i najsnažnije Stojićevo pjesničke ostvarenje, kristalno pročišćeno i dovršeno. I k tomu, premda sjene knjizi daju osnovni ton, ona nas ne ostavlja bez nade i uporišta, što je za naše vrijeme i te kako bitno.

Elegije o vječnom životu (Pogovor)
Zlatko Tomičić: Pašmanske elegije.

Pišući pogovor za knjigu «Pašmanske elegije» suvremenog hrvatskog pjesnika Zlatka Tomičića, prvi put osjećam tijekom ovakvog posla tugu, tjeskobu i strah. Tugu zbog toga što je bard hrvatske poezije umro 16. lipnja 2008. godine, ne dočekavši objavljivanje ove zbirke. Tjeskobu osjećam zbog kašnjenja. Znao sam da je Zlatko ozbiljno bolestan, ali nisam računao da će smrt biti brža od naših nada. Želio sam ga obradovati, misleći da imam vremena, a na kraju pišem svojevrsni memento pjesniku i prijatelju. Posmrtno ulaženje u nečiji život ne može ostati bez posljedica, kako je jednom napisala Vera Horvat-Pintarić. Zbog toga strah.

Više sam puta prilazio računalu namjeravajući započeti prikaz, no svaki me put «presjekao» početni stih: «Duša prodire u novo tijelo», a iza njega početak drugog stiha: «Njezina svijest treperi». Navedeni stihovi kao da su naviještali pjesnikovu smrt. Ali nisu jedini koje sam tako doživljavao. Dosta ih je u ovoj poemi. Navodim tek neke:

Ponovo smo u najgledanijem terminu na Hrvatskoj televiziji imali priliku slušati i gledati neutemeljene optužnice i krivotvorine. Po stoti puta ponovljena je monstruozna laž koja velikosrpsku agresiju pokušava pretvoriti u tzv. dogovorni rat kojim se amnestira velikosrpski agresor i osvajački rat pretvara u navodno dogovorni rat s podijeljenom krivnjom Srbije i Hrvatske. Tu monstruoznu laž ispričao je Rajko Grlić, filmski redatelj uz odobravanje voditelja Aleksandra Stankovića prepričavajući prijateljsko čavrljanje Stipe i Rajka. Rajko je rekao Aci da mu je Stipe (Mesić) svjedočio da su se navodno Tuđman i Milošević o svemu dogovorili te da su prividno ratovali po dogovorenom scenariju radi podjele Bosne i Hercegovine. Dakle, Rajko je potvrdio Aci da se radilo o dogovornom ratu a pozvao se na svjedočenje bivšeg predsjednika Stipe Mesića. Ta bezbroj puta ponovljena laž o dogovornom ratu vrijeđa ne samo branitelje jer od njih pravi budale i idiote nego vrijeđa i hrvatski narod u cjelini jer ga pretvara u idiotski narod koji je ginuo u bespotrebnom i dogovornom ratu.

Prošli tjedan primijetiti smo kako se Slovenija, Hrvatska i Srbija okupiše oko zajedničkoga stola, „neformalno“, bez državnih obilježja, kao i početkom prošloga stoljeća. Raspravljalo se o državi Kosovu. Hoće li krajem ovoga mjeseca na konferenciji o Zapadnom Balkanu Kosovo imati status države ili neki drugi kakav priželjkuje Srbija zbog koje je i skovan pojam Zapadni Balkan? Nije li pitanje statusa Hrvata u BiH za Hrvatsku važnije od kosovskog kompleksa Srbije. Jest. Ali nije to bilo na dnevnom redu, jer zna se tko u „regionu“ određuje prioritete!

Kad je hrvatsko višestranačje 2000. prihvatilo logiku „regionalne politike“ i napustilo koncepciju srednjoeuropske i mediteranske države, dobronamjerno se ukazivalo kud stvari mogu otići. I kad je ta koncepcija šestosiječanjske vlade na izborima doživjela poraz, neki su se ponadali kako će Sanaderova vlada vratiti stvari na svoje mjesto. No, i prije negoli je sastavio vladu, talijanski veleposlanik u Hrvatskoj bez imalo srama i diplomatskoga takta u dnevnim je novinama nacrtao osnovne smjernice buduće vladine politike te time prejudicirao i njezin sastav. Sanader je poslije dobivenih izbora poslušao naputak talijanskog veleposlanika i dugoročno zabetonirao održivi razvitak Hrvatske. Naputak je imao tri točke: Afirmacija regionalne politike (Zapadnog Balkana), afirmacija Srba u Hrvatskoj i afirmacija haaške politike. Iako je Račanova vlada izgubila izbore upravo zbog snažnog otklona od Hrvatske kao slobodne i samostalne države orijentirane na Europu i Mediteran, Sanader je iznevjerivši očekivanja, nastavio tamo gdje je Račan stao i ubacio u petu brzinu. Provodio je eurotalijanske naputke bolje i brže od Račana. Posljedice su na ekonomskom planu – dužničko ropstvo, na vanjskopolitičkom planu – rebalkanizacija, na unutarnjem planu – pad povjerenja u političke stranke i sve veći postotak izbornih apstinenata.

U četvrtak 18. ožujka 2010. u 19,00 sati, u hotelu Sheraton, Kneza Borne br. 2 u Zagrebu bit će predstavljena knjiga Milana Bobetka „Hrvatska mora iz rova“. Sudjeluju: akademik Ante Stamać, publicist Damir Borovčak, prof. dr. Zdravko Tomac i prof. dr. Miroslav Tuđman. U nastavku možete pročitati više o autoru i sadržaju knjige.

Milan Bobetko - "Hrvatska mora iz rova"

Inženjer Milan Bobetko, najstariji sin generala Bobetka, objavio je u vlastitoj nakladi knjigu "Hrvatska mora iz rova", koju čini više od 600 novinskih tekstova što su ih o stožernom generalu Janku Bobetku tijekom njegovih zadnjih osam mučnih mjeseci života objavljivala hrvatska glasila.

Milan Bobetko kaže da je knjigom htio dati viđenje tiska, ali i svega što se događalo iza "zavjese", od najave haaške optužnice protiv njegova oca pa do njegove smrti.

Naslov knjige izveden je iz poznate izjave generala Bobetka sa saborske govornice 1991., kad je poručio kako Hrvatska mora u rov da bi se obranila.

Milan Bobetko smatra da se hrvatskom narodu konačno mora reći istina kako se "ne bi živjelo na lažima".

"Hrvatska se mora početi ponašati kao civilizirana država, a ne biti stalno u rovu. Mora iz rova, gdje je drže da bi s njom lakše vladali i upravljali", izjavio je Bobetko.