"Narod koji zaboravi svoje mučenike i sam će biti zaboravljen!"

Iako su ljudi zašutili kamen je progovorio. Izgradimo Zid sjećanja u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini.

1.Anton Adám (Banatska biskupija)
2.don Ante Adžija (Zadarska nadbiskupija)
3.Franjo Anđel (Zagrebačka nadbiskupija)
4.Josip Astaloš (Đakovačka i srijemska biskupija)
5.don Frane Babić (Splitsko-makarska nadbiskupija)
6.don Antun Bačić (Dubrovačka biskupija)
7.don Ante Bakula (Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko mrkanjska biskupija)
8.Branko Bandić (Banjalučka biskupija)
9.Jakov Barišić (Vrhbosanska nadbiskupija, Sarajevo)
10.Krešimir Barišić (Banjalučka biskupija)

Ljubuški, 20. srpnja 2010. (Vicepostulatura) – Poučeni jučerašnjom nesnosnom žegom danas smo počeli ranije s poslovima na masovnoj grobnici na lokalitetu Tomića njiva u Ljubuškom. Točno u 7.00 bili smo svi na mjestu. Međutim, živa u termometru ubrzo se popela iznad 30 C0. Unatoč svemu dali smo se predano na posao.

Sve više i više osobnih predmeta pobijenih počinje isplivavati na površinu. Najviše smo se obradovali dijelovima krunice. Bijele je boje, nije ona posebna franjevačka i ne će nam pomoći u identificiranju moguće ubijenog franjevca, ali nam kazuje da su ubijeni vjerovali u Boga. S tim u svezi treba spomenuti i svjedočanstvo koje smo danas čuli. Fra Slobodan Lončar je zajedno s drugima bio zatočen u tzv. Ozninoj kući. Krišom je ispovijedao uhićenike koji su ubijani noću prethodno protrsivši kroz draču i trnje put do stratišta, prirodnog ulegnuća ili rupetine u zemlji. Ubrzo je i fra Slobodana popila noć.

Dr. fra Robert Jolić

            Kako je najuže područje mojega istraživanja otomansko razdoblje na našim prostorima, imao sam prigodu na temelju bezbroj dokumenata proučavati i stradanja katoličkih svećenika, a na našem užem prostoru franjevaca, jer drugih kroz to razdoblje gotovo da nije ni bilo, te uvidjeti s kakvom su mukom i nevjerojatnim poteškoćama uspjeli opstati i sačuvati ono što se dalo sačuvati. I u ta četiri užasno duga stoljeća, puna ponižavanja i patnje, nalazimo na slučajeve fizičkoga mučenja franjevaca, a ponekad i na slučajeve ubojstva. Ipak kroz sva četiri stoljeća nije na hercegovačkom prostoru ubijeno ni približno toliko franjevaca koliko su ih partizani uspjeli ubiti samo u pola godine, od veljače do lipnja 1945. godine. Nikada u svojoj višestoljetnoj povijesti nisu se franjevci suočili s takvom brutalnošću i nasiljem kakvoga nije bilo valjda tamo od prvih kršćanskih stoljeća, kada su rimski carevi s neviđenom mržnjom naređivali masovne progone kršćana na području Rimskoga Carstva.

Stanislav Vukorep

Udruga Vječni Spomen - Memento Neum.

STRADANJE SVEĆENIKA I PUČANSTVA

ISTOČNE HERCEGOVINE

U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU.

Tema je ove tribine Stradanje svećenika i pučanstva istočne Hercegovine Drugoga svjetskog ratu i poraću. Podrobnija su istraživanja objavljena u knjizi Stradanje Hrvata tijekom drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovine 2001. godine. Ali kako bi tako detaljno istraživanje prelazilo okvire jedne tribine u ovome ćemo osvrtu iznijeti presjek istraživanja i opće podatke o žrtvama zbog toga što, potaknuti suvremenim zbivanjima i odnosom (ali i nevjerojatnim neznanjem) dijela historiografske i opće javnosti prema hrvatskim žrtvama, stalno moramo upozoravati, pisati i sjećati se hrvatskih žrtava i krvave povijesti Hrvata ovog dijela Hercegovine.

            Najveći dio istočne Hercegovine u kojemu su živjeli Hrvati pripada do danas Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji te obuhvaća današnje općine Trebinje, Bileća, Gacko, Ljubinje, Ravno, Neum i Stolac te istočni dio općine Čapljina. Manji dio hrvatskog življa sa spomenutog područja živio je na području sjeverne Hercegovine u današnjim općinama Nevesinje te dijelovima općina Kalinovik, Konjic i Mostar koji pripadaju Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.

Poštovana gospodo, dragi prijatelji,

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem što ste me pozvali.

Sama činjenica da je Hrvatski intelektualni zbor BiH organizirao ovaj sastanak, posvećen žrtvama Bleiburga i Križnog puta, već mnogo znači.

Bleiburg, gradić u Austriji uz slovensko – austrijsku granicu, u blizini kojega su u jednom dvorcu nakon predaje pripadnika oružanih snaga NDH 15. svibnja 1945. partizanske jedinice počele pogubljenja zarobljenih vojnika i civila, postao je simbolom sveukupnog stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, posebno kad je on već bio završen i  kasnije.

Samo na području Slovenije od 23. svibnja 1945. godine, kako navodi  zbornik Tudi mi smo umirali za domovinu, str. 421., Ljubljana 2000., umoreno je  190.000 Hrvata uz decidno navođenje mjesta u kojima su ubijani i brojki ubijenih u tim mjestima. Tako se kaže da  je na Križnom putu od Dravograda do hrvatske granice ubijeno 145 tisuća, a samo u Kočevskom Rogu 41 tisuća. No,  stradanja  i u Hudoj jami i rudniku sv. Barbare ( otkriveno od 2005. do 2008. godine), posebno govore o strahotama koje su jugokomunisti počinili nad Hrvatima, bez suda i istrage, a tako je bilo svuda.

STRADANJE HRVATA ODŽAČKO-MODRIČKOG KRAJA

NA KRAJU DRUGOG SVJETSKOG RATA

Dr. sc. Ivo Balukčić

Sve srdačno pozdravljam i zahvaljujem Hrvatskom intelektualnom zboru što je pokrenuo ove tribine te već na prvu tribinu uvrstio temu o kojoj ću večeras govoriti: Stradanje Hrvata odžačko-modričkog kraja u Drugom svjetskom ratu i neposrednom poraću.

Na početku mog izlaganja naznačit ću okvir u koji sam nastojao smjesti naznačenu temu. Analitičari današnjih velikih i brzih promjena u globaliziranom svijetu tvrde da  suvremeni čovjek ulaže više napora u 'zaborav' nego u 'sjećanje'. „Ma, pustimo prošlost, okrenimo se sadašnjosti i budućnosti; što je bilo, bilo je; ne budimo zarobljenici prošlosti“, krilatica je, koja se često može čuti od osoba koje su tobože 'okrenute' sadašnjosti i budućnosti. Veliki Papa, Ivan Pavao II. u svojoj posljednjoj knjizi Sjećanje i Identitet posve drugačije razmišlja o 'sjećanju na događaje iz povijesti': ''Čovjek kao razumno biće nije jednostavno podložan protoku događaja, već ima također sposobnost da razmišlja nad vlastitom poviješću, da je objektivizira pripovijedajući je u njezinu povezanu odvijanju. Sličnu sposobnost imaju pojedinačne ljudske obitelji, kao i ljudska društva, i osobito nacije. Nadalje, piše blagopokojni Papa: ''Sjećanje je sposobnost koja oblikuje identitet ljudskih bića na osobnoj i zajedničkoj razini. Po njemu se u psihi osobe oblikuje i definira percepcija vlastita identiteta. Vjerno sjećanje na prošlost može osigurati dobro usmjerenje prema budućnosti.''

Doc. dr. sc. Mile Lasić, predsjednik HIZ-a BiH

STVARANJE ZAKONODAVNOG OKVIRA ZA DEKOMUNIZACIJU

Dragi sudionici i posjetitelji ove Tribine, dame i gospodo,

            Na samom početku ove Tribine, dopustite mi nekoliko riječi o tome: Zašto ovakav naziv tribine: „Stradanja hrvata u II. svjetskom ratu i poraću u BiH (1)“?

            Ova Tribina zamišljena je kao jedna u nizu tribina Hrvatskog intelektualnog zbora u BiH, sa istom i sličnom tematikom. Te tribine, u idućem razdoblju, želimo organizirati na cijelom prostoru BiH i s temama zastupljenim s cijelog prostora BiH. Zato smo je i označili brojem 1. Ova tema ima više svojih segmenata od kojih bih izdvojio četiri:

1. Stradanja Hrvata i ostalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, koja nazivamo zbirnim imenom Bleiburg i Križni put,
2. Skrivena grobišta (masovna i pojedinačna) na prostoru BiH,
3. Stradanja u komunističkom sustavu – politička suđenja, zatvaranja, mučenja, likvidacije u Domovini i inozemstvu,
4. Lustracija, rehabilitacija, restitucija u bosanskohercegovačkom društvu i dr.

            Tema je vrlo aktualna, i daj Bože da ne bude toliko aktualna koliko je bila sustavno prešućivana. Želimo da i Bosna i Hercegovina, poput drugih zemalja u okruženju, ovo pitanje riješi na sustavan i zakonski način. Slovenija to sustavno radi već 20 godina, Srbija od prije dvije godine, Hrvatska, nakon 10 godina šutnje, ponovo ima Nacrt Zakona u saborskoj proceduri.

U srijedu, 23. lipnja 2010. održana je treća redovita sjednica Upravnog vijeća Hrvatsko intelektualnog zbora u Bosni i Hercegovini. Na sjednici je izvješteno da je Ministarstvo pravde BiH početkom lipnja 2010. donijelo Rješenje kojim je obavljena preregistracija Hrvatskog intelektualnog zbora u BiH. Temeljem te informacije Upravno vijeće HIZ-a je donijelo potrebne odluke u svrhu provedbe tog Rješenja kako bi rad HIZ-a bio operativan u idućem mandatnom razdoblju.

            Naime, dana 26. travnja 2010. održana je redovita Izvještajno-izborna Skupština HIZ-a, na kojoj je usvojeno Izvješće o radu i Financijsko izvješće za proteklo (prvo) mandatno razdoblje 2006./10. i izabrana Skupština u novom mandatu koja je imenovala Upravno vijeće, Nadzorno vijeće i Časni sud u novom mandatu, te razriješila ista tijela u ranijem sazivu. Novoizabrana Skupština HIZ-a je na konstituirajućoj sjednici od 6. svibnja 2010., uz izbor predsjednika i dopredsjednika Skupštine, donijela i Pravilnik o prijemu u članstvo HIZ-a i Odluku o visinu mjesečne članarine u iznosu 5 KM mjesečno. (Istoga dana konstituirani su: Upravno vijeće, Nadzorno vijeće i Časni sud u novom mandatu, te dogovoren plan njihova djelovanja u idućem razdoblju.)