Dugo očekivane završne riječi tužiteljstva haaškoga suda i obrane hrvatskih generala, samo su potvrdile ono što smo znali: da je tužiteljstvo intelektualno, stručno i moralno na razini uličnih prevaranata i nedoučenih studenata koji nisu uspjeli položiti ispite iz međunarodnoga prava, niti to područje mogu razumjeti. Odvjetnici naših zapovjednika u Domovinskom ratu demonstrirali su onu pravničku odvažnost i čestitost koja me podsjeća na antičko doba kada su se sili nasuprot uspravljali ljudi na gradskim trgovima, na forumima, i na čijoj je pronicljivosti i razboritom poimanju pravde sagrađen pravni sustav, koji je i danas u temeljima međunarodnog prava, ali i nacionalnih pravnih sustava koji se smatraju civiliziranima.(H.Hitrec)

Balkanskim ali i širim prostorima kolaju razni mitovi i legende. Jedna od poznatijih je da su "Tuđman i Milošević (po)djelili Bosnu u Karađorđevu". Takvim maštanjem nameću se neka pitanja, na koje (još) nismo dobili valjane odgovore, kao npr.: gdje je onda taj hrvatski dio kad su je međusobno podjelili? Po kojoj logici su onda Hrvati izašli na referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, kad je sve dogovoreno, a Srbi ne? Zašto su u BIH Srbi napali Hrvate, njihove gradove, sela i naselja, te vršili progone? Druga, često ponavljana legenda koju smo imali priliku čuti zadnjih desetljeća je, da je "JNA treća (negdje četvrta) vojna sila u Europi". Poznati hrvatski povjesničar Davor Marijan, u svom je znanstvenom članku "Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja" detaljno analizirao ovu partijsku vojsku, te glede ove teze konstatira, da je to istina, "ali među komunističkim zemljama".(posavski-obzor.info)

Donosimo homiliju mons. dr. Vlade Košića, biskupa sisačkog s mise zadušnice za žrtve totalitarnih režima: nacizma, fašizma i komunizma služene na Europski dan spomena na žrtve totalitarnih režima u ponedjeljak, 23. kolovoza 2010. u Katedrali Uzvišenja Sv. Križa u Sisku. "Kako to da mi danas podnosimo tolike laži, tolike dvoličnosti i farizejštine u našem, slobodnom hrvatskom društvu? Nisu li i naši narodni predstavnici „slijepi vođe", nisu li i naša pravosudna tijela selektivno usmjerena na progon samo zločina fašizma i nacizma, dok zločini komunizma ostaju nedodirnuti? Kako je moguće da se i navodni zločini u pravednom obrambenom Domovinskom ratu progone i unaprijed osuđuju za njih optuženi, a da se počinitelje zločina komunizma niti ne spominje, a kamoli progoni i kazneno procesuira? Nije li u tome više negoli očita namjera da se ti zločini prikriju i počinitelji aboliraju svake odgovornosti? No, tko zločin skriva i sam u njemu sudjeluje, zar ne? Zato mi u Crkvi dižemo glas i nećemo se umoriti u prozivanju tih do neba vapijućih nepravdi i ponovnih zločina koji se vrše nad žrtvama budući da se njima ne daje nikakva satisfakcija, kao ni njihovoj rodbini koja čeka barem neku pravdu ili bar mogućnost da saznaju gdje su grobovi njihovih najmilijih."(www.biskupija-sisak.hr)

2. travnja 2009, je Europski parlament u Bruxelesu donio Rezoluciju o Europskoj savjesti u vezi s europskim totalitarnim režimima u prošlom stoljeću, određujući 23. kolovoza kao dan za komemoraciju svim žrtavama tih režima.

„Glas Koncila" je nedavno odvažno pokrenuo raspravu o gorućem problemu suvremene Hrvatske, o potrebi dekomunizacije hrvatskog društvenog i duhovnog prostora. Dok cijeli demokratski svijet osuđuje komunizam, komunizmom se diče vrhovi hrvatske politike. Dekomunizacija je bez sumnje jedan od najvažnijih preduvjeta za duševno iscjeljenje hrvatskoga društva i za njegovo uključenje u krug demokratskih država. Kao doprinos tome nastojanju dajemo ovdje raščlambu bijega komunista nakon pada Jugoslavije u institucije hrvatskoga društva. Mislimo, da je u ovom povijesnom trenutku hrvatske države vrlo važno identificirati, locirati i sanirati ove društvene metastaze koje su se razmiljele u Hrvatskoj kao crvi po mesu, ako hoćemo da hrvatsko društveno tkivo ozdravi. Omiljene mete u Hrvatskoj bijega bivših komunista uglavnom su slijedeće.(B.Lukšić)

 

 

U sklopu Dana Matice hrvatske, a u organizaciji širokobriješkog ogranka Matice hrvatske, u prepunoj dvorani kina Borak 17. kolovoza 2010. predstavljena je knjiga BAREŠIĆ urednika Vjekoslava Lasića.  Knjiga publicističko-znanstvena na 411 stranica dokumentira život hrvatskog domoljuba Mire Barešića, hrvatskog branitelja koji je pod sumnjivim okolnostima poginuo 1991. godine.

 

Predstavljanje je otvorio gosp. Predrag Kožul predsjednik Ogranka matice hrvatske Široki Brijeg koji je potom dao riječ voditelju Nadomiru Anti Tadiću Šutri hrvatskom književniku i brigadiru HV u miru.

Dr. sc. Pero Sudar (1951.) klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij završio na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1977. Doktorirao je crkveno pravo na papinskom učilištu Urbaniana u Rimu 1985. Od 1993. pomoćni je biskup Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je predsjednik Vijeća za inozemnu pastvu HBK i BK BiH, te predsjednik Vijeća za dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije u BiH. Danas je predsjednik Komisije Iustitia et pax Pedagoškog vijeća Katoličkih škola za Europu Biskupske komisije BiH, a odnedavno, ponovno, na čelu je Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Šira ga javnost poznaje po svrhovitim medijskim istupima u kojima artikulira jasna osobna kao i stajališta Crkve o poštovanju svakog čovjeka te o potrebi dijaloga među narodima i njihovim vjerskim i političkim predstavnicim; upozoravajući na težak položaj hrvatskog naroda u toj ratom i nepravdom rastočenoj državi dosljedno ističe kako samo država zasnovana na pravednim temeljima i jednakopravnosti naroda u BiH može imati budućnost. Izdvajamo: "Hrvatski narod se u ovome domaćemu i svjetskome „kockanju" u sudbine ljudi i naroda nije snašao. U metežu u kojemu su pojedinci zbog vlastitoga uloga zalagali svoje i tuđe narode, hrvatski narod je višestruko zalagan i zato nam se sadašnjost pretvorila u pravu „tihu dramu". Naša drama je tiha jer nikome ne odgovara da se o njoj govori a oni koje je zahvatila kao da više ne vjeruju da ima smisla bilo kakav otpor."(M.Ćurić, H.slovo)

U dvadeset i prvom stoljeću govoriti o patriotizmu, ljubavi prema svom narodu i domovini (domoljublju) kada je nacionalno osvješćenje uzburkalo cijeli svijest, čini nam se paradoksno, ali u hrvatskom slučaju proturječnost je bezuvjetna ćudoredna zapovijed. U interesu viših ''interesa'' stranački i državni čelnici, pod utjecajem vanjskih čimbenika, gurnuli su narod u potrošačku masu, a vlastodršce u korupciju, stoga se u Hrvatskoj nije osnažio patriotizam nego individualizam.(R.Tomić)

Međunarodni molitveni susret "Mladifest 2010.", koji je započeo 31. srpnja u Međugorju, završen je jutros svetom misom na Križevcu koju je predvodio koordinator tog festivala fra Danko Perutina, a prema nekim procjenama na Festivalu je sudjelovalo preko 70 000 mladih iz cijeloga svijeta.

Sa Svete Mise održane povodom obilježavanja 15. obljetnice vojno-redarstvene akcije "Oluja" 5. kolovoza 2010. godine u Kninu, donosimo propovijed šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa. "Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?" Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom... Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat", protiv srpskog naroda... I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti."

Ne bi se reklo da među današnjim prvoborcima rata za obnovu «kulturnog jedinstva» tzv. jugoslavenskoga ili zapadnobalkanskog prostora, ima pera koja zaslužuju usporedbu s literarnom veličinom Tina Ujevića ili Ive Andrića. No činjenica da su mnogi od njih u prigodi svoje političke ideje širiti ne sa stranica kakvoga marginalnoga književnog časopisa – u kom bi se slučaju to njihovo demokratsko pravo moglo ignorirati – nego su im na raspolaganju najmoćniji elektronički i tiskani mediji u Hrvatskoj, čitavu tu terazijsku žalopojku čini razmjerno ozbiljnom: ako u medijima kojima vladaju oglašivači i novac, i u društvu kojim iz mraka upravljaju moćne sile, upravo protagonisti i propagandisti takvih ideja dobivaju iznimno velik prostor, onda iz toga valja čitati koji su zapravo ciljevi onih koji odluke donose.(T.Jonjić,HZ)

Nije trebalo dugo čekati da bi se nakon proslave četničko-komunističkoga derneka u Srbu – proslave koja je pokazala mnogo toga o tzv. hrvatskim komunistima - javila "udarna pesnica" povijesne znanosti u Hrvata, dr. Ivo Goldstein. U članku objavljenomu u Jutarnjem listu potrudio se je on, naime, poučiti neuki puk kako ustanak u Srbu nije bio četnički, već "antifašistički", dok su svi koji drugačije kažu (a što drugo) nego ustašoidi koji kleveću i lažu. Članak se, kaže dr. Goldstein, temelji na dokumentima koji se nalaze u arhivima ili su već objavljeni. Šteta što pritom – pišući o vrloj osjetljivoj i važnoj temi - ne navodi koji su to dokumenti i literatura, pa tako čitateljima koji nemaju nadnaravne i vidovnjačke sposobnosti ostaje samo nagađati.(D.Dijanović)