O ovome mediji u Hrvatskoj šute.

O ovome hrvatski glasači pojma nemaju.

O ovome zna čitav svijet. Osim, naravno, nas.

Krajem prošle godine u Generalnoj Skupštini UN vodila se je dramatična bitka između zagovornika „naravnog zakona i obitelji“ i zagovornika „ozakonjenja homoseksualnih brakova“.

Bitka je završila velikom pobjedom pobornika „prirodnog zakona i obitelji“.

63 zemlje su potpisale deklaraciju ("sexual orientation and gender identity") koja jednom usvojena, pod krinkom ljudskih prava, na mala bi vrata, uvela obvezu legalizacije homoseksualnih brakova u svakoj zemlji, članici UN, neovisno o njezinom zakonodavstvu.

Protiv ove deklaracije snažno su se, posebnom izjavom, očitovale Rusija, Bjelorusija i VATIKAN. Deklaraciji je zatim suprostavljena deklaracija koalicije nacija iz Islamskog svijeta, Afrike i Oceanije.

Grupu od 63 zemlje koje su snažno podržavale Deklaraciju ("sexual orientation and gender identity") među kojima su i brojne „katoličke“ zemlje, a protiv koje je bio i Vatikan, predvodile su zemlje Francuska, Argentina, Brazil, HRVATSKA, Gabon, Nizozemska, Norveška, koje su uložile veliki trud u prikupljanju potpisa što većeg broja zemalja.

U svom članku za „Friday-Fax“ (glasilo Catholic Family and Human Rights Instituta) Piero A. Tozzi, JD, taj postupak naziva: „Defection by Catholic Nations“ (izdaja – dezerterstvo katoličkih nacija).

Govoreći o ovoj pobjedi, Austin Ruse, predsjednik Catholic Family and Human Rights Instituta (C-FAM) je izjavio: „U određenim krugovima se je pretpostavljalo da je homoseksualna agenda nezaustavljiva. Ona nije nezaustavljiva. Ona se može zaustaviti svugdje gdje dobri ljudi ustanu zajedno za istinu“.

Pitanje: Imamo li mi pojma tko to u naše ime negdje diže svoju ruku?

Odgovor: Nemamo!

Pitanje: I kad bi znali bi li nešto poduzeli?

Odgovor: Ne bi!

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Jer nas nije briga!

P.S.

„ ... kada su zadnji put, u Hrvatskoj, dobri ljudi ustali zajedno za istinu?“