Široki Brijeg, 22. siječnja 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« već petu godinu preko svoga glasila »Stopama pobijenih« pred javnost iznosi istinu o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Tako je i ovaj put, u 8. broju. Na svjetlo dana izlaze do sada skrivane i silom prešućivane činjenice koje govore da su hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri. Evo nekih naglasaka.

    Glasilo naslovnicom podsjeća na Odluku o zaštiti spomeničko-prirodnog kompleksa na području Širokog Brijega i postavlja pitanje: Čuvamo li Široki Brijeg sa svim njegovim vrijednostima?

    Državne vlasti BiH nisu osnovale povjerenstva ili neko tijelo za istraživanje komunističkih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Pet općina je to učinilo, a još se neke spremaju. Koji su plodovi dosadašnjeg rada? Što čekaju druge općine?

    Fra Damjan Rozić (1909. – 1991.) spasio je oko 200 Srba, a zbog pomaganja škriparima osuđen je na pet godina tamnice. Bezgranična ljubav za svakog čovjeka…

Kristina Ćurković je široj javnosti postala poznata nakon što je u travnju prošle godine sa zgrade Banovine u Splitu skinula zastavu EU i na njeno mjesto postavila zastavu Republike Hrvatske.Paradoks svih paradoksa je da Republika Hrvatska kazneno goni 21-ogodišnju Hercegovku zbog toga što je štitila njen ustavno-pravni poredak.

Poznati talijanski sociolog, filozof, pisac i bivši predstavnik Organizacije za europsku suradnju i sigurnost za diskriminaciju protiv kršćana Massimo Introvigne na portalu La bussola quotidiana objašnjava kako nastaju i kako se potvrđuju teorije zavjere, kao i stav Crkve o tom pitanju.

 Okolnosti koje su dovele do formiranja nove talijanske vlade Maria Montia pobudile su raspravu o „teorijama zavjere“. Radi se o staroj temi, sa kojom su se povijest i sociologija često bavile. Iako ne želi podsjećati na studije poznatog njemačkog sociologa Georg Simmela (1858-1918) kao ni na najnovije radove – međunarodnog značenja – talijanskog povjesničara Zeffira Ciuffolettija i američkog politologa Michaela Barkuna, (s kojim sam imao prigodu više puta se konfrontirati na raznim simpozijima) ponovno su aktualizirali pitanje kako nastaju i kako se potvrđuju teorije zavjere.

Među najpoznatijim korisnicima stranoga financiranja u Hrvatskoj bili su tjednici Feral Tribune i Arkzin, časopis Erasmus te zagrebački Radio 101, čiju je poluslužbenu privatizaciju Sorosev Institut Otvoreno društvo brzopotezno spriječio investicijom od četvrt milijuna dolara.

 O vrludanjima svoje balkanske politike velesile Europske Unije uglavnom su izbjegle otvoreno raspravljati na domaćem planu, skrivajući se iza predrasuda o moralnoj i političkoj neuračunljivosti regije (Vijenac, 15. prosinca 2011). U samoj pak regiji, uglavnom daleko od očiju javnosti, velika su sredstva ubacivana u regionalne medije tajnim i ciljanim, a često i protuzakonitim akcijama. Cilj im je bio izazvati promjene političke vlasti, a usput u zapadnim medijima reciklirati vlastite dosoljene verzije sukoba na balkanskim prostorima, oslanjajući se na regionalne medije, koji su se opisivali kao „neovisni“. Pritom se najčešće zanemarivalo ono što je dugoročno toliko potrebno zemljama regije: iznadstranačka stabilizacija demokratskih institucija i vrijednosti, kultura dijaloga i jačanje profesionalnih standarda.

»Kad govorimo o današnjoj Hrvatskoj, usudim se reći da je znanstveno utemeljena tvrdnja o 85% komunističkog kadra s navikama samoupravnog socijalizma. Dovoljno je pogledati koliko je milijarda dolara potrošeno na iluziju - socijalističko samoupravljanje. Primjer nam je Sjeverna Koreja gdje se mase ničice bacaju pred ničim. Partija je držala apsolutno sve, dok je nacija ratovala, partija se bavila gospodarskom alkemijom. To je realnost hrvatskoga gospodarstva i hrvatske privatizacije.«

 U vremenu globalizacije svjetski moćnici, posebno sa svojim kapitalom, određuju i nameću svoja pravila života i mjerila po kojima se treba ponašati i živjeti. Svijet manje-više nastoje prilagoditi sebi, tako da manjina nameće pravila i normative društveno »prihvatljivog« ponašanja koji često nema uporišta u zaštiti i vrednovanju pojedinca i njegova dostojanstva. Na drugoj strani Crkva, najglobalnija institucija na svijetu, po principima evanđelja promiče dostojanstvo pojedinca, štiti njegovu osobnost, prihvaća ga u svom ambijentu, kulturi, vremenu i prostoru. O globalnim podjelama, te o tome ima li mira u svijetu i može li politička i gospodarska globalizacija jamčiti mir, govori umirovljeni hrvatski general zbora Ante Roso.

Nakon što je imenovan na dužnost federalnog ministra za pitanja branitelja, Zukan Helez javno se po rodnom Bugojnu hvalio kako će se obračunati s hrvatskim logorašima. Krivi su jer su preživjeli torture bošnjačkih logora u Bugojnu, a sudeći po najnovijim potezima ministra Heleza, došlo je vrijeme da im se taj “grijeh“ i naplati. Naime, po nalogu ministra Heleza, selektivno se po općinskim uredima, radi navodne revizije, izuzimaju predmeti bivših logoraša “Gimnazije”.

Sporan Besim Hodžić

Nije teško pogoditi tko ministra Heleza savjetuje čije predmete točno treba izuzeti. Riječ je naravno o Besimu Hodžiću, ratnom upravitelju logora “Gimnazija” kojeg je Helez ustoličio za svojega savjetnika. Tko bolje od Hodžića zna tko su bili zatočenici logora “Gimnazija”? Naravno, nitko, osim samih logoraša koje Helez, uz pomoć svojeg savjetnika, namjerava uskoro dokrajčiti. Iako još nije na redu za famoznu reviziju po Zukanu Helezu, djelatnici ministarstva na čijem je čelu Helez, ovih su dana boravili u Bugojnu te izuzeli isključivo predmete bivših logoraša “Gimnazije”.

Hrvatsku javnost zaokupirala je vijest o promjenama imena dosadašnjih ministarstava pa tako nekadašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi postaje Ministarstvo zdravlja, čime je zapravo nazivom izjednačeno onim institucijama Srbije i Bosne i Hercegovine, dok Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa postaje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Prva je na ove promjene u znanstvenim krugovima reagirala poznata hrvatska jezikoslovka, Sanda Ham, profesorica Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Međutim, u javnosti su se umnogome pojavili oni koji tvrde kako profesorica pretjeruje, kako se pažnja posvjećuje potpuno nebitnim stvarima (dok država grca u gospodarskim problemima) i kako zapravo nema nikakve potrebe razglabati o promjenama dvaju ministarstava, i čak štoviše, o samo jednoj riječi, ili pak o samo jednom slovu, kada je u pitanju sport/šport. Takvi pojedinci smatraju da se “nebitnim“ stvarima odvraća od onoga “bitnoga“. No što je zapravo bitno ili nebitno i što se krije iza promjena naziva hrvatskih ministarstava da bi se saznalo mora se posegnuti u dublju srž problema.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) priopćio je danas kako je analogija prema kojoj bi domove zdravlja trebalo preimenovati u domove zdravstva posve neutemeljena, jer je dom zdravlja dom u kojemu se vodi briga o zdravlju, a Ministarstvo zdravstva ministarstvo u kojemu se upravlja djelatnošću koja se bavi zaštitom zdravlja i liječenjem bolesti.

"Ime Ministarstvo zdravstva mnogo bolje odražava pravu djelatnost toga ministarstva, a riječ zdravlje znači 'stanje organizma pri normalnome radu organa, dobro fizičko i psihičko stanje', a zdravstvo 'djelatnost koja se bavi zaštitom zdravlja i liječenjem bolesti", navodi Institut te dodaje kako se ministarstvo bavi djelatnošću, a ne stanjem pa bi svakako bolje bilo da se zove Ministarstvo zdravstva.